петак, 7. август 2015.

UPUTSTVO ZA UPOTREBU



ČVRST TEMELJ ZA KVALITETNU KUĆU                                       

Pedogoško -psihološka služba, u škole i vrtiće je ušla u prvom redu preporukama Ministarstva i Zakonskim nalozima, a veoma malo uočenom potrebom iz škola. To je i razlog što je i nakon dugogodišnje prakse , često i oštro kritikovana, osporavana , a neretko i doživljavana kao nepotrebna, jer u školama i vrtićima su svi pedagozi. Bilo kako bilo, ona je opstala, ponajviše svojom upornošću u menjanju shvatanja školskih ljudi, roditelja i učenika, tako da svoj, veoma složen rad, sada obavljamo u boljim uslovima, pa neretko dobijamo i pohvale.
   Nije lako definisati šta je sve posao ove službe, jer njene aktivnosti su u svim područjima rada škole, ali ipak to su 1. Rutinski poslovi (planiranje i programiranje, instruktivni rad, vrednovanje rada,...) 2.Istrazivacki rad, 3.Razne analize,.
   Škole su po definiciji obrazovno-vaspitne ustanove. Bez straha da pogrešim ističem da je obrazovna funkcija predozirana, a vaspitna gotovo teško uočljiva i to je ogroman prostor u kome ova služba može da opravda svoj rad, odnosno da da najveći doprinos.
 Više puta vršene su reforme školskih obaveza učenika i svaka je išla sa maksimom da se rasterete učenici i nastavnici i svaka, ama baš svaka se završavala novim opterećenjima.
     Odavno smo prešli razumnu granicu kada su dnevne i nedeljne obaveze  učenika u pitanju. Naši prvaci u osnovnoj školi  imaju dane sa  pet časova, petaci preko 30 časova nedeljno, a učenici stručnih srednjih škola neretko i po osam časova dnevno...
     Matematičari samo što integrale  nisu spustili u osnovnu školu ( u srednjim su odavno, a da li neko zna inženjera koji je u toku svog radnog veka, u bilo kom poslu upotrebio neki od integrala), fizičari operišu sa vektorima ( sila- šesti razred ) u osnovnoj školi,  iako ih matematičari u osnovnoj školi ne pominju, geografi su posebna priča, rogobatni termini u petom razredu i obim nebitnih informacija, koji kod nerazumnih nastavnika ugrožavaju mentalno zdravlje učenika
Gubimo iz vida da Zakon o radu za odrasle propisuje radnu nedelju od 40 sati, a da li je neko sabrao obavezne školske aktivnosti vrlo dobrog ili odličnog đaka? Zato nije čudo što raste broj učenika koji zanemaruju školske obaveze i imaju loše ocene.
    Ocenjivanje je neizbežna tema za pedagoško-psihološku službu, ali ono što bih ja istakla je, po mom mišljenju ispravan  stav, da je nedovoljna ocena u osnovnoj školi, više vaspitna mera nego  ocena nivoa usvojenosti gradiva, jer u klupama osnovaca sede budući akademici i čistači ulica. Osnovna škola je obavezna i ima dece koja je nikad ne bi završila, ako im postavite zahteve koji su , po mišljenju nastavnika , minimum za prolaz. No, to ne znači da ocene 3,4 i 5 imaju isti tretman, za njih je opravdan strog kriterijum.
     Sa srednjom školom je sasvim drugi slučaj, jer učenik ili ima dovoljno znanja da bi obavljao izabrani poziv ili ga nema. Srednju školu ne moraju svi koji su upisali i da  završe. U ovim školama su, katkad, problem nastavnici čija oblast nije od presudnog značaja za obavljanje izabranog poziva (slučaj metaloglodača, koji u Jugoslaviji osvoja drugo mesto u struci, a profesor istorije ga obara na popravnom ispitu). Ili kad nastavik likovnog (ili bilo koji drugi nastavnik ) podeli 15 i više nedovoljnih ocena, ne shvatajući da je takvim svojim odnosom ocenjivao, u prvom redu, svoj rad. Figurativno rečeno,  deseta nedovoljna ocena, iz bilo kog predmeta, je nastanikova. Mi smo tu da učenike i naučimo, a ne samo ocenimo. Svako od nas mora biti svestan sa kojim ciljem, u kojoj školi i sa kakvim učenicima tačno radi.                                               
    Prethodno rečeno, osvrt je na trenutno stanje u školama i odnosi se na sve nas, a sada bih više pažnje posvetila saradnji između direktora i pedagogoško-psihološke službe .
    Prvi i osnovni uslov da pedagoško-psihološka služba da svoj maksimum, a direktoru predstavlja pomoć i oslonac je da direktor dobro upozna i kreće se u okvirima područja rada pedagoga i psihologa pri podeli radnih obaveza. Možda teoretski suvišno pitanje : Zašto o tome pričam? To se podrazumeva!, ali praktično često se dešava da pedagozi dobijaju zadatke koje profesori ne rade, a ni direktori se ne bi time bavili..što rezultira nezadovoljstvom i nedostatkom vremena i motivacije za obavljanje  svojih obaveza u kojima su stručniji i dali bi mnogo bolje rezultate. U takvoj organizaciji pedagoško-psihološka služba postaje “odmoć” direktoru škole ili u najboljem slučaju stručna služba prestaje da bude produktivna i prepušta se radu samo na papiru,a njeni potencijali ostaju neiskorišćeni.
   A šta se dešava kada direktor stručno i mudro upravlja ovom saradnjom? Ona postaje njegova “produžena ruka”. Navešću nekoliko oblasti kojima se bavi pedagoško-psihološka služba, kao i kako se rezultati njihovog rada ogeledaju na rad direktora škole.
   Israživački rad: Kroz proces evaluacije, sociometrije i različitih anketiranja dolaze do izuzetno validnih , verodostojnih, nepristrasnih i nadasve korisnih informacija koje posle pedagoško-psihološke obrade daju jasne i nedvosmislene smernice za rad direktora. Npr.od 6 odeljenja Medicinske škole u prvom razredu u 4 se srpski pojavljuje kao najteži predmet pri anketiranju učenika što nedvosmisleno ukazuje na potrebu da direktor obrati pažnju na rad tog profesora ili se pri evaluaciji kod više anketiranih učenika pojavljuje komentar da profesor učenike naziva pogrdnim imenima ili na času telefonira, redovno kasni na časove i čini slične prekršaje, a pri tom predaje jedan od stručnih I veoma važnih  predmeta.
   Individualni razgovori: Kroz individualne razgovore pedagoško-psihološka služba uglavnom dobije saznanja o uzrocima ponašanja problematičnih ili pak isuviše povučenih učenika, a to je izuzetno važno uzeti u obzir pri izricanju vaspitno-disciplinskih mera ili donošenju bilo kakvih odluka u vezi sa tim učenikom.
 
     Pri izradi rasporeda neophodno je konsultovati pedagoško-psihološku službu, zbog pravilne raspodele obaveza učenika da bi postigli najbolje rezultate, a sa tim ciljem smo svi u vaspitno-obrazovnom procesu.
     Postoje izuzetno korisni pedagoško-psihološki saveti, na koji način je najbolje formulisati pravila ponašanja u školi, ukratko, ne sme biti puno pravila, moraju biti precizna, jasna, odnositi se ono što treba raditi, a ne  ono što ne treba ( naprimer: “Ne sme se kasniti na časove”, već treba reći “Na časove se mora dolaziti na vreme” ili Nekulturno ponašanje nije dozvoljeno, jer takvo pravilo se može protumačiti na puno različitih načina i adolescentima takvo pravilo ne daje informaciju šta u stvari treba da rade da ne bi prekršili pravila škole, za prekršaje, naravno nedvosmisleno moraju biti upoznati i sa eventualnim sankcijama i kaznama ).
   Verujem da nisam rekla za Vas potpuno nove stvari, ali postigla sam cilj ukoliko su Vam se “složile” misli na ove teme, izrodi se neka poslovna ideja ili se popravi neki poslovni odnos.
   A zašto smo pričali o svemu tome? Kada ste nadrećeni visoko-obrazovanim ljudima, svaki radni zadatak koji dajete naićiće,otvoreno ili ne, na kritički stav kod zaposlenih i ukoliko nisu zadovoljni to će se odraziti na kvalitet rada, a kada se to dešava u školi odražava se na kvalitet rada i odnosa sa učenicima.
Pa da se još bolje upoznamo, ne može da škodi…

Iz ugla pedagoga……….Snežana Golić  J

1 коментар:

  1. Komentar jednog matematičara koji radi u srednjoj stručnoj školi i ima obavezu da đacima svaki put objasni zašto proučavaju neku oblast matematike. Mojim đacima su integrali izuzetno važna oblast! Ako planiraju išta da studiraju, u okviru tehničkih nauka, dakle da budu inženjeri, bez integrala ne može. Ono što ste pitali u zagradi - odgovor je da, naravno, svaki dan.
    Najveći problem mojih kolega inženjera koji predaju u srednjim kolama je kako da deci rade razne zadatke iz mehanike i elektrotehnike, u najširem smislu tih reči - dakle skoro svim stručnim predmetima u kojima postoje zadaci, bez integrala. Zašto? Zato što je sa integralima sve jednostavnije.
    Dakle, moje objašnjenje učenicima glasi: videćete, sve što ste učili iz mehanike i elektrotehnike, svaki tehnički proračun oko koga ste se mučili u dosadašnjem školovanju, svaku formulu koju ste se mučii da zapamtite, ćete raditi ponovo na fakultetu, ali koristeći izvode i integrale, a i još neke transformacije funkcija koje ne učimo u srednjoj školi, mnogo, mnogo lakše nego do sada.

    ОдговориИзбриши