ČVRST
TEMELJ ZA KVALITETNU KUĆU
Pedogoško
-psihološka služba, u škole i vrtiće je ušla u prvom redu preporukama
Ministarstva i Zakonskim nalozima, a veoma malo uočenom potrebom iz škola. To
je i razlog što je i nakon dugogodišnje prakse , često i oštro kritikovana,
osporavana , a neretko i doživljavana kao nepotrebna, jer u školama i vrtićima su svi
pedagozi. Bilo kako bilo, ona je opstala, ponajviše svojom upornošću u menjanju
shvatanja školskih ljudi, roditelja i učenika, tako da svoj, veoma složen rad,
sada obavljamo u boljim uslovima, pa neretko dobijamo i pohvale.
Nije lako definisati šta je sve posao ove
službe, jer njene aktivnosti su u svim područjima rada škole, ali ipak to su 1.
Rutinski poslovi (planiranje i programiranje, instruktivni rad, vrednovanje
rada,...) 2.Istrazivacki rad, 3.Razne analize,.
Škole su po definiciji obrazovno-vaspitne
ustanove. Bez straha da pogrešim ističem da je obrazovna funkcija predozirana,
a vaspitna gotovo teško uočljiva i to je ogroman prostor u kome ova služba može
da opravda svoj rad, odnosno da da najveći doprinos.
Više puta vršene su reforme školskih obaveza
učenika i svaka je išla sa maksimom da se rasterete učenici i nastavnici i
svaka, ama baš svaka se završavala novim opterećenjima.
Odavno smo prešli razumnu granicu kada su
dnevne i nedeljne obaveze učenika u
pitanju. Naši prvaci u osnovnoj školi
imaju dane sa pet časova, petaci
preko 30 časova nedeljno, a učenici stručnih srednjih škola neretko i po osam
časova dnevno...
Matematičari samo što integrale nisu spustili u osnovnu školu ( u srednjim su
odavno, a da li neko zna inženjera koji je u toku svog radnog veka, u bilo kom
poslu upotrebio neki od integrala), fizičari operišu sa vektorima ( sila- šesti
razred ) u osnovnoj školi, iako ih
matematičari u osnovnoj školi ne pominju, geografi su posebna priča, rogobatni
termini u petom razredu i obim nebitnih informacija, koji kod nerazumnih nastavnika
ugrožavaju mentalno zdravlje učenika
Gubimo
iz vida da Zakon o radu za odrasle propisuje radnu nedelju od 40 sati, a da li
je neko sabrao obavezne školske aktivnosti vrlo dobrog ili odličnog đaka? Zato
nije čudo što raste broj učenika koji zanemaruju školske obaveze i imaju loše
ocene.
Ocenjivanje je neizbežna tema za
pedagoško-psihološku službu, ali ono što bih ja istakla je, po mom mišljenju
ispravan stav, da je nedovoljna ocena u
osnovnoj školi, više vaspitna mera nego
ocena nivoa usvojenosti gradiva, jer u klupama osnovaca sede budući
akademici i čistači ulica. Osnovna škola je obavezna i ima dece koja je nikad
ne bi završila, ako im postavite zahteve koji su , po mišljenju nastavnika ,
minimum za prolaz. No, to ne znači da ocene 3,4 i 5 imaju isti tretman, za njih
je opravdan strog kriterijum.
Sa srednjom školom je sasvim drugi slučaj,
jer učenik ili ima dovoljno znanja da bi obavljao izabrani poziv ili ga nema.
Srednju školu ne moraju svi koji su upisali i da završe. U ovim školama su, katkad, problem
nastavnici čija oblast nije od presudnog značaja za obavljanje izabranog poziva
(slučaj metaloglodača, koji u Jugoslaviji osvoja drugo mesto u struci, a
profesor istorije ga obara na popravnom ispitu). Ili kad nastavik likovnog (ili
bilo koji drugi nastavnik ) podeli 15 i više nedovoljnih ocena, ne shvatajući
da je takvim svojim odnosom ocenjivao, u prvom redu, svoj rad. Figurativno
rečeno, deseta nedovoljna ocena, iz bilo
kog predmeta, je nastanikova. Mi smo tu da učenike i naučimo, a ne samo
ocenimo. Svako od nas mora biti svestan sa kojim ciljem, u kojoj školi i sa
kakvim učenicima tačno radi.
Prethodno rečeno, osvrt je na trenutno
stanje u školama i odnosi se na sve nas, a sada bih više pažnje posvetila
saradnji između direktora i pedagogoško-psihološke službe .
Prvi i osnovni uslov da
pedagoško-psihološka služba da svoj maksimum, a direktoru predstavlja pomoć i
oslonac je da direktor dobro upozna i kreće se u okvirima područja rada
pedagoga i psihologa pri podeli radnih obaveza. Možda teoretski suvišno pitanje
: Zašto o tome pričam? To se podrazumeva!, ali praktično često se dešava da
pedagozi dobijaju zadatke koje profesori ne rade, a ni direktori se ne bi time
bavili..što rezultira nezadovoljstvom i nedostatkom vremena i motivacije za
obavljanje svojih obaveza u kojima su
stručniji i dali bi mnogo bolje rezultate. U takvoj organizaciji
pedagoško-psihološka služba postaje “odmoć” direktoru škole ili u najboljem
slučaju stručna služba prestaje da bude produktivna i prepušta se radu samo na
papiru,a njeni potencijali ostaju neiskorišćeni.
A šta se dešava kada direktor stručno i
mudro upravlja ovom saradnjom? Ona postaje njegova “produžena ruka”. Navešću
nekoliko oblasti kojima se bavi pedagoško-psihološka služba, kao i kako se
rezultati njihovog rada ogeledaju na rad direktora škole.
Israživački rad: Kroz proces evaluacije,
sociometrije i različitih anketiranja dolaze do izuzetno validnih ,
verodostojnih, nepristrasnih i nadasve korisnih informacija koje posle
pedagoško-psihološke obrade daju jasne i nedvosmislene smernice za rad
direktora. Npr.od 6 odeljenja Medicinske škole u prvom razredu u 4 se srpski
pojavljuje kao najteži predmet pri anketiranju učenika što nedvosmisleno
ukazuje na potrebu da direktor obrati pažnju na rad tog profesora ili se pri
evaluaciji kod više anketiranih učenika pojavljuje komentar da profesor učenike
naziva pogrdnim imenima ili na času telefonira, redovno kasni na časove i čini
slične prekršaje, a pri tom predaje jedan od stručnih I veoma važnih predmeta.
Individualni razgovori: Kroz individualne
razgovore pedagoško-psihološka služba uglavnom dobije saznanja o uzrocima
ponašanja problematičnih ili pak isuviše povučenih učenika, a to je izuzetno
važno uzeti u obzir pri izricanju vaspitno-disciplinskih mera ili donošenju
bilo kakvih odluka u vezi sa tim učenikom.
Pri izradi rasporeda neophodno je
konsultovati pedagoško-psihološku službu, zbog pravilne raspodele obaveza
učenika da bi postigli najbolje rezultate, a sa tim ciljem smo svi u
vaspitno-obrazovnom procesu.
Postoje izuzetno korisni
pedagoško-psihološki saveti, na koji način je najbolje formulisati pravila
ponašanja u školi, ukratko, ne sme biti puno pravila, moraju biti precizna,
jasna, odnositi se ono što treba raditi, a ne
ono što ne treba ( naprimer: “Ne sme se kasniti na časove”, već treba
reći “Na časove se mora dolaziti na vreme” ili Nekulturno ponašanje nije
dozvoljeno, jer takvo pravilo se može protumačiti na puno različitih načina i
adolescentima takvo pravilo ne daje informaciju šta u stvari treba da rade da
ne bi prekršili pravila škole, za prekršaje, naravno nedvosmisleno moraju biti
upoznati i sa eventualnim sankcijama i kaznama ).
Verujem da nisam rekla za Vas potpuno nove
stvari, ali postigla sam cilj ukoliko su Vam se “složile” misli na ove teme,
izrodi se neka poslovna ideja ili se popravi neki poslovni odnos.
A zašto smo pričali o svemu tome? Kada ste
nadrećeni visoko-obrazovanim ljudima, svaki radni zadatak koji dajete
naićiće,otvoreno ili ne, na kritički stav kod zaposlenih i ukoliko nisu
zadovoljni to će se odraziti na kvalitet rada, a kada se to dešava u školi
odražava se na kvalitet rada i odnosa sa učenicima.
Pa da se još bolje upoznamo, ne može
da škodi…
Iz ugla pedagoga……….Snežana
Golić J
Komentar jednog matematičara koji radi u srednjoj stručnoj školi i ima obavezu da đacima svaki put objasni zašto proučavaju neku oblast matematike. Mojim đacima su integrali izuzetno važna oblast! Ako planiraju išta da studiraju, u okviru tehničkih nauka, dakle da budu inženjeri, bez integrala ne može. Ono što ste pitali u zagradi - odgovor je da, naravno, svaki dan.
ОдговориИзбришиNajveći problem mojih kolega inženjera koji predaju u srednjim kolama je kako da deci rade razne zadatke iz mehanike i elektrotehnike, u najširem smislu tih reči - dakle skoro svim stručnim predmetima u kojima postoje zadaci, bez integrala. Zašto? Zato što je sa integralima sve jednostavnije.
Dakle, moje objašnjenje učenicima glasi: videćete, sve što ste učili iz mehanike i elektrotehnike, svaki tehnički proračun oko koga ste se mučili u dosadašnjem školovanju, svaku formulu koju ste se mučii da zapamtite, ćete raditi ponovo na fakultetu, ali koristeći izvode i integrale, a i još neke transformacije funkcija koje ne učimo u srednjoj školi, mnogo, mnogo lakše nego do sada.